Put glagoljaša
Lokacija: Zaobalje, N 45 06.497, E 14 33.784
Glagoljica je jedan od zaštitnih znakova Dobrinjskoga. To drevno pismo naših predaka zaboravu je otrgnuto zahvaljujući entuzijastima, koji u suvremeno doba unose dašak prošlosti. Jedan od zaljubljenika u glagoljski svijet je i Svetko Ušalj iz Gabonjina; transliterirao je brojne glagoljske dokumente, a potom je glagoljska slova s pergamene prenio na kamen. Na njegovu zamisao, u Gabonjinu je 2001. godine nastao Put glagoljaša koji obuhvaća kompletnu glagoljsku azbuku, odnosno 37 glagoljskih slova. Iz kamena ih je isklesao gospodin Svetko, a na njihovo trajno mjesto zajedničkim su ih snagama postavili složni mještani.
Park glagoljice
Lokacija: Zaobalje, N 45 06.849, E 14 33.710
Park glagoljice u Gabonjinu, otvoren 2010. godine, nastavak je aktivne brige mještana da se glagoljica i vrijeme iz kojeg ona datira, istovremeno sačuvaju, ali i propagiraju. Šesnaest kamenih „znamena“ koji čine Park glagoljice podsjećaju na važne trenutke iz lokalne i nacionalne povijesti, ali i na pojedince koji su ostavili trag u glagoljaškoj tradiciji. Glavninu posla – od ideje do realizacije – odradio je, pogađate, Svetko Ušalj.
Vela Gromača i ostaci crkve Sv. Jurja
Lokacija: Zaobalje, N 45 06.554, E 14 36.509, N 45 06.709E 14 36.347
Gromače ili suhozidi jedna su od specifičnosti otoka Krka. Najveći otočni primjer tog oblika pučke arhitekture je tzv. „Vela gromača“. Nalazi se nedaleko od Krasa, na najvišem vrhu Općine Dobrinj, vrhu zvanom Kuševica (311 metara nadmorske visine). Kod lokalnog se stanovništva za ovaj dio Dobrinjskog udomaćio naziv „Sveti Juraj“ pa se u blizini Vele gromače nalaze i ostaci romaničke crkvice iz 1230. godine, posvećene svecu pobjedniku u borbi sa zmajem – svetome Jurju.
Vela gromača – N 45 06.554, E 14 36.509
Ostaci crkve Sv. Jurja – N 45 06.709E 14 36.347
Dolova
Lokacija: Zaobalje, N 45 06.758, E 14 36.612
Napušteno selo Dolova… ili začarana bodulska šuma, kako je zaključio jedan izletnik, skrenuvši s glavne ceste između Krasa i Dobrinja na šumsku stazu, koja ga je odvela do izumrlog sela Dolova. U tom selu, kaže usmena predaja, živjele su neke od najljepših djevojaka Dobrinjskoga. Možda je tajna njihove ljepote bila u slapovima s Vretenice ili Skakavice – dvaju izvora vode nedaleko Dolova? Ili je zaista riječ o začaranoj šumi, baš kao onoj iz bajke, u kojoj se krije usnula ljepotica?! Vrata napuštenih kuća širom su otvorena, a ne nađete li usnulu ljepoticu, zasigurno ćete naći tajnu ljepote – ljepote življenja u iskonskom okružju prirode, nestalu u drugoj polovici 20. stoljeća, s posljednjim stanovnicima Dolova….
Sidro
Lokacija: Soline, N 45 09.286, E 14 37.200
I laici po pitanju mora i pomorstva znali bi odgovor na pitanje što je sidro, ali rijetki su oni koji će dati točan odgovor na pitanje gdje se na otoku Krku nalazi najveće sidro? Odgovor na pitanje nalazi se u Klimnu, u središtu mjesta. Uvjerite se sami da je zaista riječ o sidru „rekorderu“ na otoku, a usuđujemo se zaključiti – i šire!
Ostaci bizantske utvrde
Lokacija: Šilo, N 45 08.658, E 14 40.477
Ostaci rimske vile – natpis je koji će vas uz pomoć sličnih oznaka odvesti do ostataka bizantske utvrde, koja datira iz 6. stoljeća. No, čim se prepustite pogledu na Crikvenicu, Selce i okolni krajolik, bit će vam jasnije da je ova, sada derutna „vila“, imala i dodatnu funkciju – služila je kao osmatračnica. Odavde bi domaćini vrebali na lopove i napadače, koji kroz minula stoljeća nisu zaobišli ni ovaj kraj.
Place za mel
Lokacija: Šilo, N 45° 08.92', E 14° 39.657
Nisu daleko za nama ostala vremena kada je na Dobrinjskom jedna od garancija donekle pristojne egzistencije bio pijesak. Zahvaljujući Krčkom parobrodarskom društvu, osnovanom u Šilu 1905. godine, ustalila se djelatnost prevoženja pijeska („mela“) iz Šila do Rijeke, Crikvenice, Opatije itd. A prijevozu je prethodilo mukotrpno iskopavanje pijeska iz „Kave“ (između Šila i Polja), zatim prijevoz zaprežnim kolima do rive u Šilu, a potom iskrcaj pijeska na tzv. „place“, odakle bi se opet pijesak ukrcavalo na brodove. Jer ploviti se mora, ali i živjeti se mora… a pomorski je kruh, kruh sa sedam kora…
Gumna
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.719, E 14 36.238
Veća, manja, zaklonjena šipražjem ili još uvijek pristupačna, gumna, suhozidne građevine, dokazi su da nije uzalud rečeno kako su naši preci svaki komadić kruha plaćali bar jednim žuljem na rukama. Na gumnima se vršilo žito, a prije početka „rada“, volovima se na njušku stavljalo brnjice, tj. „jarom“ – svako je zrno vrijedilo, na svako se zrno pazilo. Prisjetite se tih muka kad naiđete na gumno…
Galerija Infeld
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.818, E 14 36.217
Jedna od glavnih dobrinjskih atrakcija početkom 20. stoljeća bila je kuća moreplovca Franje Vuškovića. Izvana je privlačila pažnju stilom gradnje i šarenilom fasade, a iznutra su pak dopirali zvuci koji su opći dojam samo pojačavali; bili su to pomiješani zvuci glazbe s gramofona i pjesme papagaja, kojeg je Franjo Vušković donio s jednog putovanja. Devedeset godina kasnije, jedan od najvećih svjetskih kolekcionara umjetnina vratio je kući izvorni eksterijer, a njezin interijer proširio na više od 400 m2. Zahvaljujući, sada već pokojnom, Peteru Infeldu „ dobrinjska dama“ iznova plijeni ljepotom te privlači sve veći broj posjetitelja.
Sakralni muzej
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.828, E 14 36.201
Tko/što povezuje Dobrinj i London? Odgovor: glasoviti umjetnik Paolo Veneziano. Njegov antependij (predoltarje)“Krunjenje Djevice Marije“ iz 14. stoljeća, neprocjenjivo djelo proglašeno spomenikom kulture, najznačajniji je eksponat sakralne zbirke, koja se nalazi u sklopu župnog stana. Identičan antependij istog umjetnika nalazi se u londonskom muzeju „Victoria and Albert“. Osim antependija (koji je pukom slučajnošću pronađen kao otirač u jednoj obiteljskoj kući), dobrinjska sakralna zbirka čuva stare glagoljske zapise, relikvijar svete Uršule, te kao kuriozitet – procesijska raspela na kojima se s jedne strane nalazi razapeti Isus, a s druge njegova majka Marija!
