Crkva Sv. Stjepana i cergan
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.866, E 14 36.199
Današnjica još uvijek nema odgovor na pitanje kako se drvena nadstrešnica ispred dobrinjske crkve svetog Stjepana ovdje našla u tom obliku i pod tim, neobičnim imenom – cergan. Turcizam ili iz nekog drugog jezika, ostaje enigma za ovu, još jednu u nizu atrakcija Dobrinjskoga. Kombinacija baroka i kasne gotike krase trobrodnu (izvorno jednobrodnu) dobrinjsku župnu crkvu, koja se spominje još 1100., a čija je oltarna pala („Krunjenje Majke Božje”) proglašena spomenikom kulture.
Tradicionalne mjere
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.838, E 14 36.197
S Place do „Jardina“ put vodi kamenim stubama. Uz njih ćete zasigurno uočiti dva „otvora“ i kamenu figuru koja će vas asocirati na konja. U pravu ste – riječ je o konjskoj glavi, koja zapravo predstavlja konzolu, nosač/potporanj, dijelove zgrada. Ne znamo čiji je balkon ili „balaturu“ krasila ova konjska glava, no, zahvaljujući usmenoj predaji, sa sigurnošću znamo da je tijekom Venecijanske uprave služila kao mjera za dužinu („lakat“, odnosno 63,5 cm). Dva „otvora“ , kako smo ih nazvali, zapravo su tradicijske mjere za žito i ulje, čime se prije, tijekom i nakon vlasti Mlečana, plaćalo porez.
Zvonik
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.845, E 14 36.186
Prema legendi, prilikom gradnje dobrinjskog zvonika, zli jezici buduću su građevinu urekli, predodredivši joj neprekidno urušavanje. Dva udara groma, sravnjivanje sa zemljom u 2. svjetskom ratu te jedna uskočka najezda, opravdali su istinitost predaje o zloj kobi zvonika.
Osim tajanstvenosti, gotovo mističnosti, za dobrinjski je zvonik specifično da se ne nalazi uz župnu crkvu, niti se prostire na jednom „terenu“. Jednim svojim dijelom stoji na ulazu na Zemjinu, odnosno vidikovac, a drugim u dobrinjskom parku, oduvijek znanom kao „Jardin“.
Nakon panoramskog pogleda sa Zemjine, prošetajte „Jardinom“ u kojem su početkom 20. stoljeća šetali veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor i divna, zlosretna Vrbenčanka, Marija Parčić…
Maskeron
Lokacija: Dobrinj, N 45 07.830, E 14 36.225
Kameno jato vrabaca („pinkuzića“) koje vas vodi do Jardina novijeg je datuma, za razliku od Maskerona (kamene muške glave), koji se nalazi na suprotnoj strani Place. Nastao je 1738. godine iz ruku i dlijeta anonimnog umjetnika. Do danas nitko nije ni približno ušao u trag ni umjetniku niti njegovoj inspiraciji…
Tunera
Lokacija: Šilo, N 45 09.015, E 14 35.972
Od starih Feničana do novijeg doba manje-više zadržale su isti oblik gradnje i istu nakanu, a posebno su prisutne diljem sjevernog Jadrana. Tunere ili drvene osmatračnice s ljestvama, evociraju dane kada je lov na tune bila jedna od primarnih ribarskih aktivnosti. Uspješan ulov tune jamčio je dobru zaradu, a tijekom svjetskih ratova doslovce osiguravao egzistenciju ovdašnjeg stanovništva. Kad bi tunere mogle pričatu… koliko bi samo priča o spašenim životima i nahranjenim gladnim ustima mogla ispričati tunera na Punti Šila…
Frane i Lijana
Lokacija: Soline, N 45 11.514, E 14 36.950
Svaka ljubavna priča ima svoj početak i završetak, a u svakome završetku krije se neki novi početak… Tko je mogao pomisliti da će tužni završetak jedne ljubavne priče biti početak legende, koja će nekoliko stoljeća prenositi snagu prave ljubavi?!
Franu i Lijani, inačicama Romea i Julije, društvene norme i klasne razlike ograničavale su ozakonjenje njihove ljubavi. Bježeći od onih koji su se protivili ljubavi mladog para, Frane i Lijana posljednje su počivalište pronašli u „modrome grobu“. Legenda o nesuđenim mladencima postala je tema narodnih pjesama, a na jednoj stijeni nedaleko Rudina, anonimni je pučki umjetnik uklesao likove Frana i Lijane. Vrijedi pogledati. I zamisliti se…
Perilo
Lokacija: Soline, N 45 09.016, E 14 35.971
S pravom je prozvana izvorom života. Brojne su djevojke i žene pomoću nje pokušale zaraditi za život, no nerijetko su studen i žega uzimali njihove živote. „Perila“, svakidašnje postaje „težakinja“, mjesta na kojima su usred zime razbijale led, a ljeti vrebale na dragocjene kapi. Jedno takvo perilo i danas se može vidjeti u središtu Čižića, ili, kako domaći stanovnici kažu,“perilo pod topol“. A koncem 19. i početkom 20. stoljeća, mladići koji bi odlazili u potragu za boljim životom u Ameriku, zavjete ljubavi svojim izabranicama izražavali bi upravo Pod topolon!
Bodulska mjera za drva
Lokacija: Soline, N 45 09.052, E 14 36.561
Potreba je najbolji učitelj, veli stara poslovica, kojom su se vjerojatno vodili i oni koji su kruh za sebe i svoje zarađivali prodajući drva za ogrjev u Rijeci, Crikvenici itd. Mnogi od tih „prijevoznika“ bili su analfabeti, tj. nepismeni, ali istovremeno i mudri: kako za trgovanja ne bi bili prevareni, dali su napraviti „kalup“ za tzv. “bodulski metar drva“. Koliko metara, toliko kovanica, ili kasnije papira! Djelić te prošlosti možete pogledati na jednom od ishodišta nekadašnjih trgovaca, na rivi (mulu) u Solinama…
Sidro
Lokacija: Šilo, N 45 08.812, E 14 39.851
Podsjetnik na jednu od najvećih pomorskih nesreća na Jadranu sačuvan je i na kopnu i u moru; riječ je o već spomentom grčkom brodu „Peltatstis“, zauvijek usidrenom na morskome dnu, ali jedan njegov detalj ipak na danjem svjetlu svjedoči o tragediji. Riječ je o sidru s “Peltastisa” koje je izvađeno iz olupine potonulog broda… I kao da želi reći: „Ploviti se ipak mora“…
